Polako sam se vraćala kući sa pijanke. Bila sam sama jer je bila noć i svi su već odavno zaspali. Ulice su bile puste i srećno sam pjevušila. Tu i tamo bio je pokoji osvjetljen prozor i ljudi koji se svadjaju. Nisam obracala paznju na to. Odjednom nešto bijesno zalaja. Vidjela sam nešto kako se bijeli u mraku i polahko svacala da su to zubi psa. Najvrevatnije je bio lutalica, ali onda se sjetih da je to bi oizdresirani pas najvećeg lopova u gradu koji je već nekoliko nedelja trunuo u zatvoru. Ja sam pomogla da ga uhapse. Vjerovatno me je prepoznao i htio da mi se osveti, pomislila sam. Poslije pijanke obično budem puna snage. Pas mi je prišao i režao na mene. Imala sam koplje u ruci tako da sam ga samo ošinula njime a on je odletio dvadesteak metara i pao na ulicu. Nije se micao pomislila sam da je mrtav, ali bio je samo povrijeđen. Rezao je glasno, ali ja sam znala da se neće zadugo maknuti odatle. Nastavila sam put prema kući i pomislila kao u buduće moram bolje paziti!